

|
lukreziaborgia UNUTRAŠNJA STRANA VREMENA |
|
Dokonim danima merio je nečije vreme.
Samosvesno uljuljkan u beskorisnost svog. Čovečuljak u glavi njegovog suseda
preklinjao ga je da stane. Poslednja kap peska se polako približavala dnu.
Velika rupa na njegovom vrhu zlurado se smešila, sopstvenim otkucajima
približavala trenu kad će se upaliti svetla pozornice. Samo za nju. Iznenada je
rešio da mora biti da mu se spava. Čovečuljak je bespomoćno zurio u rupu. Za
tren mu je pokazala zmijske oči. Vrisnuo bi, ali je shvatio da su mu umesto
jezika utrapili mesec. Gorkog je ukusa. Dok je sklapao oči, osetio je miris
kedrovine. Gušilo ga je jako. Hvatajući dah, čuo je rezak zvuk. Nije uspeo
videti lice, okom je lizao svežu ranu. Nije se zapitao zašto ga ne boli. Iz proteklog života izjurila je kao krotitelj lavova. Nije mogla sprati krv
sa nežnih ruku. Čak i kada bi stavila rukavice, ljudi su primećivali. Starica
koja je gledala u kuglu prorekla joj je da će naći pesak. Oštar dovoljno da
skine tragove tuđih grehova. Ali pre toga mora potražiti bič. Onaj isti koga je
izgubila u prolasku kroz vreme. U njemu je dodir svilene grive. Miris divljina
od kojih ih je otrgla. Očajni krik majke. Ne primećuje ženu koja joj ide u
susret. U neizbežnom sudaru, razmenjuju reči izvinjenja, svaka gledajući ka
svom zapadu. Pogled u ruke joj šapuće da su tragovi nestali. Zbunjena, ne stiže primetiti bič koji stidljivo viri iz
ženine torbice od zmijske kože. Ovog puta će
biti drugačije- grčevito je hvatala misao. Neuspešni pokusaj silovanja. Znala
je kraj, iako nije postojao ni početak. Uživala je u svojim malim igrama dobra
i zla. Ljubomorno je pokupila sve Oskare za glavnu rolu, sporedni je nisu
zanimali. Naravno, i njih će spaliti. Šta ako oseti nostalgiju i za njima? Ne,
bolje je ovako. Sigurnije. Slučajan sudar sa beznačajnom prolaznicom koju nije
ni snimila, nije uspeo poljuljati tok njenih misli. Nije puno morala ni menjati
scenario, ionako ovi s novog kastinga ne poznaju staru klapu. Prolazeći pored
oronulog muzeja, prezrivo se nasmešila ostacima starog pešcanog sata.
Patetično-pomislila je. |
| komentari: |
| + |
|
- LukreciaBordzija i LudiSheshirdzija... hmmmmm... zanimljivo. (LudiSheshirdzija) + - he,he..još uvek veruješ u slučajnosti? (lukreziaborgia) + - yup, ali sa jakim ličnim pečatom (barem se nadam,lol) (lukreziaborgia) + - thanks, a se se upravo spremam da te počnem čitati, samo ne znam od čega da krenem,lol (lukreziaborgia) + |