Previše
osiona da verujem da neko drugi može vući naše niti, premalo odvažna
da mogu obgrliti sopstveni poraz, nestrpljivo uranjam u najbližu stazu
na prenatrpanom raskršću. Svetlucavi komad metala još uvek izvodi svoju
akrobatsku tačku u vazduhu, ohrabren iluzijom da će se iznenadnom
mogućnošću da utiče na nečiju odluku, izdvojiti iz bezlične gomile
svojih savremenika.